Realitetna terapija je pristup preko kojeg klijent uz terapeuta uči osvještavati, razumjeti i mijenjati vlastito ponašanje sukladno ideji da je svatko od nas sposoban sam upravljati svojim životom. Teorijska osnova Realitetne terapije je Teorija izbora. Temelji se na razumijevanju da je čovjek slobodno i odgovorno biće koje je motivirano iznutra i čije je ponašanje namjensko - bez obzira kako neobičnim se nekom ponašanje činilo, uvijek ima smisao za osobu koja ga koristi. Teorija izbora tumači da su ponašanja naš izbor kojim u datom trenutku najbolje zadovoljavamo jednu ili više osnovnih psihičkih potreba. Čovjek je dakle, slobodno biće koje uvijek odabire svoja ponašanja, čineći to svjesno ili nesvjesno.

Temeljna je zamisao Realitetne terapije da, bez obzira na to što nam se u životu ranije dogodilo, ili što smo činili u prošlosti, u sadašnjosti možemo odabrati ponašanja kojima ćemo bolje nego prije zadovoljavati potrebe i unapređivati kvalitetu življenja.
Terapeut dijeli s klijentom svoje razumijevanje ljudskog ponašanja polazeći od Teorije izbora, čime klijentu omogućava promjenu pogleda na sebe. Osoba napušta gledanje na sebe kao na žrtvu neugodnih okolnosti i postupno stvara drugačiji pogled na sebe kao slobodnog bića koje neovisno o okolnostima odlučuje o sebi. Zauzimanje pozicije žrtve nepovoljno djeluje na stvaranje kvalitetnih odnosa s ljudima koji su osobi važni - odnosi su manjkavi, nezadovoljavajući, ili je osoba usamljena. Uz to često trpi i razvija različita simptomatska ponašanja kojima si dodatno šteti.

Novi pogled na sebe koji klijent razvija u terapeutskom procesu omogućava mu bolje usklađivanje i povezanost s bližnjima i uspostavljanje unutarnje ravnoteže na svim područjima života.

Terapeutov zadatak je ponuditi mu drukčije razumijevanje ljudskog ponašanja, a time i mogućnost da procijeni svoje aktualno ponašanje i postavi se u realne okvire.