Teorija izbora

Teorija izbora jest razumijevanje ljudskog ponašanja prema kojem su živa bića samoregulirajući sustavi koji djeluju namjenski

Osnova Realitetne terapije jest Teorija izbora

Teorija izbora jest razumijevanje ljudskog ponašanja prema kojem su živa bića samoregulirajući sustavi koji djeluju namjenski. Teorija izbora čovjeka definira kao slobodno i odgovorno biće koje je motivirano iznutra i čije je cjelokupno ponašanje uvijek svrhovito te vrlo raznovrsno i fleksibilno. Namjena ponašanja jest uspostavljanje i održavanje ravnoteže sa sobom i okolinom u skladu s unutarnjim motivima.

Autor Teorije izbora i Realitetne terapije dr.William Glasser svoje je zamisli sistematizirao u 10 aksioma:
  • 1. Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami. U praksi, ako smo spremni snositi posljedice, nitko nas ne može prisiliti da učinimo nešto što ne želimo.
  • 2. Sve što možemo ponuditi drugima ili što drugi mogu ponuditi nama su informacije (informacije obuhvaćaju cjelokupno iskustvo s drugima – ono što je izrečeno, učinjeno, neučinjeno…). Kako ćemo se nositi s tom informacijom pitanje je njihovog ili našeg izbora.
  • 3. Sve dugotrajne teškoće mentalnog zdravlja izviru iz nezadovoljavajućih odnosa s drugim Ijudima.
  • 4. Teškoće odnosa uvijek su teškoće u sadašnjosti: ili živimo u nezadovoljavajućem odnosu ili pak odnosa nemamo.
  • 5. Događaji u prošlosti - naročito oni bolni - utjecali su na to kakvi smo danas, ali njihovo stalno bolno oživljavanje neće nam pomoći u sređivanju odnosa u sadašnjosti.
  • 6. Na sva ponašanja nas motivira pet urođenih potreba, zapisanih u našu gensku strukturu: (1) potreba za preživljavanjem pojedinca i vrste, (2) potreba za ljubavlju/pripadanjem, (3) potreba za moći/(samo)poštovanjem, (4) potreba za slobodom/slobodnim izborom i (5) potreba za zabavom odnosno stvaralačkom djelatnošću. Zadovoljavanje potreba može se u nekom periodu odgoditi, ali ne dugoročno.
  • 7. Svoje potrebe zadovoljavamo preko konkretnih predodžaba, zamisli, želja iz našega unutarnjeg svijeta kvalitete. U tom se svijetu nalazi sve što je nama vrijedno, a te se vrijednosti mogu jako razlikovati od osobe do osobe.
  • 8. Sve što od rođenja do smrti možemo činiti jest ponašati se, a kako bismo zadovoljili svoje potrebe. Svako je naše ponašanje cjelokupno ponašanje što znači da se sastoji od četiri nedjeljive komponente aktivnost, mišljenje, osjećanje i fizioIogija.
  • 9. Svako naše ponašanje svrhovito je i proaktivno. Mnogo ćemo učiniti za svoju osobnu slobodu ako to spoznamo i počnemo razumijevati da su ponašanja naš izbor (svjestan ili nesvjestan), umjesto da nam se „događaju“ neovisno o nama.
  • 10. U cjelokupnim ponašanjima neposredno možemo nadzirati samo komponentu mišljenja i aktivnosti. Međutim, svoje osjećaje i fiziologiju možemo kontrolirati posredno, kroz načine na koje odabiremo razmišljati i djelovati.